PREPORUČENO
LJEKOVITO BILJE

Lijeska

ljesnjak
Lijeska je poznata još od prapovijesti. Nekada su cijela Europa i Azija bile prekrivene divljom lijeskom.

Lazarkinja

lazarakinja
Lazarkinja je trajnica s uspravnom stabljikom visine do pola metra. Ima puzavi crveno-smeđi podanak. Na donjem dijelu stabljike nalaze se lisnati pršljeni.

Aronija

aronijao.jpg
Crnoplodna Aronija je dospjela u Europu  iz istočnog dijela Sjeverne Amerike. Aroniju kao hranu i lijek, su prvi počeli upotrebljavati Sjevernoamerički Indijanci.

Odoljen, valerijana

valerijana
Odoljen je trajna biljka visoka do 2 m. Podanak je jajolika oblika dugačak do 5 cm, a širok do 3 cm, s tankim korijenčićima tamnosmeđe boje.
Pretraživanje bolesti po abecedi

Demencija

Demencija -CroMaps zdravstveni vodičProces starenja sam po sebi obilježen je brojnim promjenama u našem organizmu. Promjene su organske, ali i psihičke. Pojam demencije odnosi se na promjene u spoznajnim sposobnostima u bolesnika s organskim oboljenjem središnjeg živčanog sustava, pri očuvanoj svijesti, u kojem su posebno oštećene sposobnosti pamćenja, učenja, apstraktnog mišljenja, orijentacije i poimanja vidno-prostornih odnosa. Demenciju odlikuje progresivno intelektualno propadanje, koje dovodi do nemogućnosti zadovoljavanja osnovnih društvenih, moralnih i radnih obveza zahvaćene osobe. Demencija je stoga veliki izazov za javno zdravstvo, strepnja i prijetnja za starije osobe, i tragedija za njene žrtve -kao i za njihove obitelji.

Demencija Alzheimerovog tipa je najčešći tip demencije, procjene variraju od 3% u populaciji osoba između 65-75 godina života, pa sve do 47% u osoba starijih od 85 godina. Nesporno je da je najvažniji čimbenik rizika visoka životna dob. Drugim riječima, porast životne dobi nesumnjivo podiže rizik oboljevanja. Demenciju Alzheimerovog tipa patoanatomski karakterizira atrofija moždane kore. Stupanj atrofije varira, i nije direktno proporcionalan sa stupnjem demencije. Tipičan početni simptom je progresivno opadanje sposobnosti pamćenja, što je posebno uočljivo u aspektu kratkotrajnog pamćenja. Prvi su znaci zaboravljanje svakodnevnih obaveza, neogovorno baratanje novcem, zapuštanje osobne higijene. Kasnije se javlja apatija, agitacija, agresivnost, anksioznost, poremećaj u rasporedu spavanja i budnosti, razdražljivost i disforija. Promjene nastupaju vrlo podmuklo, neopaženo, tako da se bolest prosječno dijagnosticira tek dvije godine nakon nastupa prvih simptoma. Druge moguće kliničke značajke bolesti su neki udruženi simptomi u sferi ponašanja i raspoloženja, poput depresije, emocionalne inkontinencije i halucinacija.


S progresijom bolesti nastupaju smetnje govora, usporenja govora, stereotipija i perseveracije u izražavanju. Zatim se javlja akalkulija, te izrazite poteškoće u prostornoj i vremenskoj orijentaciji. Očito je da je većina navedenih simptoma vezana za disfunkciju parijetalnog režnja. Bolest ima postupno progresivan tijek, a traje od 5-10 godina -prosječno oko 8 godina. Uzrok smrti je najčešće zastojna pneumonija, rjeđe inanicija ili uremija nakon ponavljanih uroinfekcija.  

Uz demenciju Alzheimerovog tipa, slijedeća dementna bolest je frontotemporalna demencija, poznata i kao Pickova bolest. Riječ je o relativno rijetkom degenerativnom oboljenju, koje se pojavljuje skoro isključivo u presenijumu, dakle prije 65-e godine života. Patološki ovu bolest karakterizira jaka atrofija čeonih, nešto manje i sljepoočnih režnjeva, uz očuvanost parijetalnog korteksa i gornje sljepoočne vijuge. S obzirom na selektivno zahvaćanje čeonog režnja u kliničkoj slici često dominiraju promjene ličnosti, tzv. morija, zatim nesposobnost održavanja pažnje, gubitak sposobnosti orijentacije, gubitak socijalne inhibicije, devijantno seksualno ponašanje, emocionalna hladnoća. Za razliku od Alzheimerovog tipa, u značajnoj su mjeri očuvane sposobnosti govora, praksije, gnozije te -što posebno razlikuje frontotemporalna demenciju od Alzheimerovog tipa -kratkotrajnog pamćenja. Klinička slika u globalu je slična, te se diferencijalna dijagnoza postavlja na temelju biopsije, a veoma rijetko na osnovi CT snimka. Tijek bolesti je monofazičan, progresivan, a trajanje je nešto dulje od Alzheimerovog tipa -do 10 godina.

Razlikujemo još i 20-25% demencija koje su posljedica cereberovaskularne bolesti, pa govorimo o vaskularnim demencijama, zatim metabolički i toksički uvjetovanim demencijama i demencije kao posljedica transmisivnih infektivnih i upalnih bolesti, traume, tumora i intrakranijske hipertenzije. Gubitak pamćenja je uobičajeni simptom demencije, međutim to ne znači da svaka osoba koja ima problema sa pamćenjem ima demenciju.

Simptomi
Demencija se može očitovati na više načina; najčešće u vidu poremećaja sposobnosti pamćenja ili otežanog izvođenja ranije usvojenih vještina, no povremeno i udružena s izvjesnim neurološkim ili psihijatrijskim simptomima -kao i u sklopu nekih somatskih bolesti. U najčešćem tipu demencije, demenciji Alzheimerovog tipa, poremećaj kratkotrajnog pamćenja vodeći je simptom; u frontotemporalnoj demenciji naglašenije su promjene ličnosti i ponašanja -i tako dalje. Uobičajeno je da bolesnik s demencijom ne traži liječničku pomoć, već ga dovode članovi obitelji ili bliski prijatelji, koji zapažaju njegove poteškoće s pamćenjem, otežano izvršavanje zahtjevnijih radnji (npr. kuhanje, vožnja), kao i zakazivanje u izvršavanju radnih obveza.

Sam nastup bolesti te brzina njene daljnje progresije važne su značajke bolesti. Postupno progredijentni razvoj demencije upućuje na degenerativni proces, rjeđe na intrakranijsku ekspanziju, dok iznenadni nastup uz "stepeničastu" progresiju bolesti karakterizira vaskularne demencije. Brzi razvoj simptoma demencije praćen duševnim poremećajima odlikuje Creutzfeld-Jacobovu bolest i njene varijante.

Dijagnoza
Pošto ne postoji nikakav specifičan laboratorijski test za demenciju, njena se dijagnoza temelji isključivo na kliničkim kriterijima. U svakodnevnoj kliničkoj praksi još uvijek najpouzdaniju pomoć u postavljanju dijagnoze demencije pružaju neuropsihologijske dijagnostičke metode. Psihometrija je brza procjena kognitivnih sposobnosti nužna je za postavljanje početne dijagnoze demencije. Dijagnostički postupak u sindromu demencije ima tri osnovna cilja: definirati da li je kognitivno oštećenje posljedica organske bolesti mozga ili je samo dio kliničke slike neke primarno duševne bolesti; odrediti kliničke i neuropsihologijske značajke same bolesti; utvrditi uzrok demencije, kada je to moguće, kako bi se odredila strategija liječenja. Ovisno o kliničkoj slici i dobi bolesnika od radiološke dijagnostike koriste se CT i MRI mozga s visokom rezolucijom, koji mogu prikazati atrofiju entorinalnog korteksa te hipokampusa, no ove su metode ipak važnije u pogledu mogućnosti utvrđivanja drugih uzroka dementnog sindroma, analiza cerebrospinalnog likvora, EEG, imunološke analize seruma itd. U nekih bolesnika s pozitivnom obiteljskom anamnezom moguće je identificirati mutaciju odgovarajućeg gena. Apolipoprotein E, regulator lipidnog metabolizma, je genski pokazatelj koji se dovodi u vezu s pojavom Alzheimerove bolesti, međutim, samo posjedovanje apo E4 alela bez drugih kliničkih parametara nije dovoljno osjetljiv i specifičan prediktor bolesti.

Liječenje
Djelotvorna liječenja nema, a metode kojima se danas borimo protiv demencija u najboljem slučaju usporavaju progresiju simptoma. Koriste se vitamini, cerebralni vazodilatatori -za širenje moždanih krvnih žila, lijekovi protiv motornog nemira, za popravljanje raspoloženja, sedativi. Važno je prepoznati prve znakove demencije kao bolest, a ne kao normalan tijek starenja te početi odgovarajuće liječenje. Preventivne mjere su od izuzetnog značaja naročito kod vaskularne demencije. Ono mogu podrazumijevati uvođenje dijetetskog režima, fizičku aktivnost, kontrolu dijabetesa i hipertenzije.

Velika važnost u liječenju pridaje se visokim dozama E-vitamina. Uz primjenu lijekova treba provoditi higijenu spavanja, koja uključuje odlazak na spavanje uvijek u isto vrijeme i isključivo u krevet, lagan obrok prije spavanja i ograničavanje uzimanja kofeina. Često se koristi i aspirin za bolju moždanu cirkulaciju, ginko-proizvodi, melatonin i estrogeni (kod žena u menopauzi).

 

na vrh

Komentari

Ova stranice za sada nema komentara.

RSS feed za komentare ove stranice | RSS feed za sve komentare

Komentiraj


Napomena:
Poštovani/a zahvaljujemo se na Vašem komentaru. Vaš komentar će biti objavljen nakon odobrenja urednika.