BILJKA SE PREPORUČA ZA

Vodene kozice

Vodene kozice ili varicella zarazna je bolest, prije svega dječje dobi, rijeđe odraslih, a uzrokuje ju varičela-zoster virus iz porodice herpes virusa. U početku bolesti nalazi se u respiratornom traktu, a zatim kratko vrijeme u krvi.

Furunkul

Infekcijom dlačnog folikula nastaju folikularne piodermije. Najčeše su uzrokovane koagulaza pozitivnim stafilokokom, ali mogu biti uzrokovane i gram negativnim bakterijama. Širenjem infekcije na perifolikularno tkivo nastju furunkul i karbunkul.Furunkul nastaje kada se infekcija stafilokokom proširi na perifolikularno tkivo te nastaje...

Rota virusi

Rota virusi spadaju u obitelj Reoviridae. To su RNK virusi, veličine 65-75 nm. Sastoje se od jezgra (dvolančane RNK) i dva omotača pri čemu je spoljašnji sloj infektivan za čovjeka.

Autoimune bulozne dermatoze

Autoimune bulozne dermatoze skupina su bolesti  kože  i/ili  sluznica,  klinički  karakterizirane  mjehurima  koji nastaju  kao  posljedica  imunosnog  odgovora  na  molekularne komponente dezmosoma te zone bazalne membrane.

• A
• B
• C
• Č
• D
• Đ
• E
• F
• G
• H
• I
• J
• K
• L
• LJ
• M
• N
• O
• P
• R
• S
• Š
• T
• U
• V
• Z
• Ž
• Sve

Ljekovito bilje » R » Rosopas

Rosopas potječe iz umjerenog pojasa Euroazije, a prenesen je i u Sjevernu Ameriku. Rosopas je trajnica s valjkastim korijenom i kratkim podankom iz kojega raste uspravna, razgranata stabljika visoka do 1 m. Listovi su naizmjenični, imaju peteljke, dlakavi su, perasto sastavljeni i prezimljuju. Listovi na stabljici su sjedeći, a s donje strane su plavozelene boje. Cvjetovi su dvospolni, četveročlani sa po četiri žute latice i žućkasta lapa koji brzo otpadaju. Biljka cvjeta od lipnja do rujna. Plod je komuška ili mahuna, puna crnosmeđih sjemenki, s malim bjelkastim privjeskom. Korijen jak i snažan s pobočnim razvijenim korjenčićima. Kad se otkine grančica, iz nje odmah počinje sok.  Biljka je puna mliječnih žlijezda s narančastim sokom. Odbojnog je mirisa i otrovna. Najčešće raste na južnim obroncima šuma, uz zidove, plotove i naprisojima. Ljeto može biti i jako sušno, a južni obronci šume i te kako isušeni, iz biljke će ipak obilno teći gusti narandžastožuti sok.

Aktivni sastojci: nadzemni dio biljke sadrži 0,1 do 1% benzilizokinolinskih alkaloida, kelidonsku kiselinu, flavonoide, saponine, karotenoide. Alkaloidi djeluju različito, neki od njih i antagonistički (suprotno); krajnji učinak je smirujući. Ublažavaju grčeve srčanih krvnih žila, pojačavaju kontrakcije maternice, snizuju krvni tlak i ubrzavaju gibanje žučovoda. Kelidonin ublažava bol, inhibira centar za kašljanje i koči širenje stanica nekih tumora. Keleritrin je vrlo otrovan, inhibira središnji živčani sustav. Svi alkaloidi imaju protumikrobno djelovanje na gram-pozitivne i gram-negativne bakterije i na neke praživotinje. Oprez: sok svježe biljke može spaliti rožnicu ako uđe u oko. Uzimanje većih doza nadražuje probavni sustav, uzrokuje žarenje sluznice, povraćanje te krvarenje u probavnom traktu.

Ljekoviti dijelovi biljke
U prvom redu sabire se nadzemni dio biljke (Herba chelidonii), a samo iznimno se podanak i korijen (Radix chelidonii) skupljaju radi liječenja. Sabire se ručno, rezanjem nadzemnog dijela biljke. Rasprostrite materijal i brzo osušite, najbolje u sušari, na temperaturi do 40°C. Biljka je svijetlozelena, slabog mirisa i blago gorkog okusa. Korijenje se iskopa na jesen ili u proljeće, dobro se opere, očisti i osuši u istim uvjetima.

Ljekovito djelovanje
Rosopas obični je pouzdano ljekovito sredstvo u liječenju teških oboljenja jetre ukoliko ga primjenimo homeopatski. Kao sredstvo koje čisti krv i jetru dijeluje najbolje na metabolizam. Rosopas se gotovo isključivo koristi kao sastojak biljnih pripravaka protiv grčeva probavnih organa, žučnih i mokraćnih putova, kod vaskularnih i bronhijalnih grčeva, a izvana u slučajevima kroničnog ekcema, jer ima antimikrobno i antiringalno djelovanje. Sok svježe biljke koristi se i za uklanjanje nekih vrsta bradavica. Biljka je otrovna te se koristi u ograničenim količinama; za vrijeme trudnoće i dojenja ne smije se uzimati za unutrašnju upotrebu.

Za vanjsku upotrebu primjenjujemo ga kod zloćudnih kožni oboljenja, kurjih očiju, bradavica i neizlječivih lišajeva.

Unatoč potencijalno opasnom kemijskom sastavu, službena medicina relativno je rijetko evidentirala veće toksične učinke kod ljudi. Jedan od razloga je i način tradicionalne uporabe rosopasa u obliku infuza (čajeva) koji, zbog njihove slabe topivosti, sadrže vrlo malo alkaloida. Prvi toksični učinci opisani su upotrebom kemijskih i koncentriranijih ekstrakata. Rosopas u većoj dozi može uzrokovati oštećenje jetre, uz pojavu mučnine i slabosti, zato se obratite fitoterapeutu za pomoć u primjeni ove biljke.

Priprema čaja:1 ravnu čajnu žličicu bilja stavimo na ¼ litre vode, samo oparimo.
Svježi sok: listove, stabljike i cvjetove operemo i još vlažne procjedimo u sokovima (za vanjsku primjenu).
Vinska iscrpina: 30 g rosopasa zajeno s korijenom prelijemo s 1/2 litre bijeloga vina i ostavimo da stoji 1 do 2 sata, zatim procjedimo i pijemo gutljaj po gutljaj.
Tinktura - 200g svježeg rosopasa, litra 70-postotnog alkohola. U alkoholu močiti bilje 30 dana, držati na toplom mjestu, ili još bolje, na suncu, te procijediti. Uzimati 1-2 puta dnevno po 10-15 kapi s malo vode ili čaja.
Mast pripravljati s tinkturom i to u omjeru 2:1 (dva dijela masti).

na vrh